Paintball. Luda igra, luda iskustva, luda škola...

Nedjelja 28.08.2005. 4.kolo HRPL-a Osijek...

Za one koji ne znaju - klikni na Opširnije :))

Kad sam se te subote kasno navečer vraćao iz grada, vodeni zid koji se slijevao s neba nagovještavao je pa, u najmanju, ruku nepredvidiv razvoj događaja. Dok je radio vrištao kako se ovakav pljusak ne pamti zadnjih 50 godina, meni je na umu bilo samo da se dokopam kreveta te odspavam par sati prije ranojutarnjeg polaska za Osijek.

Naravno, kombinacija uzbuđenja radi odlaska na prvi ligaški turnir i nebeske tutnjave nije dopuštala da mi san padne na oči. Kada sam konačno zaspao, iz grada se vratila moja sestra koja je, praveći buku poput manjeg krda tapira, zahtijevala da joj otvorim kućna vrata. I dok sam se vraćao u svoju sobu zapištao je mobitel noseći loše vijesti. Naš lijevi cover, Davor, javljao je da ne može u Osijek jer mu je blatna bujica provalila u kuću te da će morati izbacivati vodu cijelu noć. A mi nemamo rezervu! Lekcija 1: uvijek, ali uvijek moraš imati rezervnog igrača!

Ajoj, šta ćemo sad? Budim Beku i javljam mu loše vijesti. Jebi ga, a tako smo se radovali turniru. A da probamo naći nekog? Koga u 5 ujutro? Ništa, zvat ću po redu ljude, možda se netko i javi.

I tako, zovem ekipu, uz tupi zvuk tu-tu ponekad mi se javi sekretarica budeći lažnu nadu. Konačno! Netko se javio! Halo Mika, ideš s nama u Osijek? Kako ne možeš? Osam štok-koli je sinoć učinilo svoje. Jebemu, a jel bi možda tvoj buraz Hrvoje htio ići s nama?  Da ga nazovem? OK.

Hrvoje, čovjek koji je prije osječkog turnira igrao paint jednom u životu se javio na mob i rekao: Naravno da ću ići s vama, samo dođite po mene. Jupi! Ipak nije sve izgubljeno! Sjedam u traktor (ili peugeot 405 dizel :) moga ćaće i jureći 120 na sat u rekordnom roku stižem do Oriovca. Skupljam Hrvoja i javljam Beki da dođe s puntillacom do mene da nas pokupi, pošto je ranije dogovoreno da će on voziti za Osijek.

Stižemo u Osijek oko 8.30. Captains meeting je predviđen za devet sati a mi kružimo gradom tražeći mjesto održavanja turnira. Napokon uz pomoć par dobrostivih bakica dolazimo do katakombi na obali Drave, mjesta održavanja turnira.

Upoznajemo se s ekipom, uplaćujemo koatizaciju, kupujemo boju i prvi put u životu gledamo u Superairball field. Dakle, tu ćemo igrati. Nakon što smo dobili raspored igre, kontroliramo svoju i pregledavamo tuđu opremu. Skoro sam pao na dupe kada mi je tip iz Hellboysa (inače frizer!) rekao da je dao 13.000 kn za svoju opremu. Jebote, toliko ne košta sva oprema koju mi imamo u klubu :)

Meč inače traje 4 min. Cilje igre je prenijeti zastavicu iz protivničkog bunkera u svoj bunker. Prije meča je obvezatan odlazak u chrono zonu, gdje se mjeri brzina markera.  Teren smijete ući samo ako vam marker ispucava kuglice brzinom manjom od 300 fps (90 m/s). Sudci imaju i ručne chronometre kojima se služe na terenu. Totalna fora mi je bio način na koji timovi startaju meč. Pošto meni to nitko do minutu prije meča nije objasnio, ovdje ću to objasniti tako da se to vama ne dogodi :) - u teren ograđen zaštitnom mrežom (cca 30x15m) ulazite s maskom i barrel socketom u cijevi. Tek kada sudac vikne: Barrel sockets off! smijete skinuti sockete (il kako ih mi zovemo - butt plug :). Nakon toga otkočite marker i morate cijev prisloniti na startni bunker. Kada svi to učine sudac vikne: Ten seconds! što označava početak odbrojavanja do početka meča kad zviždaljkom daje znak za početak. Pobjeda donosi 100 bodova, eliminacija protivničkog igrača 7 bodova a ako eliminiraju vašeg igrača to je minus 3 boda. Bodovi se oduzimaju za skidanje maske (ovo smo naučili na teži način), vađenje socketa iz cijevi prije vremena, prikrivanje pogotka itd. Turnir se igrao u dvije skupine, mi smo bili skupina A.

Prvi fight: Marsonia - Tres Opacos - što reći? Naša prva igra na ovakvom fieldu i u ovakvom sastavu. Držali smo se oko tri minute dok nas dečki nisu eliminirali.

Drugi fight: Marsonia - Flusax II - trenutno vodeći u regiji, eliminirali su nas za oko dvije minute, par ''zanimljivih'' situacija (pošto koristimo VL orion markere sa 9 inch cijevima, kuglice ispaljene iz njih imaju tendenciju da nakon desetak metara promijene smjer, pa smo skoro eliminirali Jokera kad je kuglica nenadano obišla prepreku iza koje se on skivao :) Prije početka meča dečkima iz Flusaxa ponudio sam da nam se predaju, ali su me začudo odbili :) Usput me jedan od sudaca upitao kako mogu pričati i pjevati dok igram? Mislim, ono, WTF? Ako se ne mogu zajebavat neću ni igrat.

Pogledam na sat, 11.30h. Pa zar ne bi sad trebao početi Filipovićev meč? Grozničavo insistiramo na tamo da organizator napravi pauzu te da nam nabavi TV. Mali portabl TV koji se napaja na ''onaj električni upaljač'' u automobilu je stigao sat kasnije, no pošto nam nitko nije javio rezultat, mi smo svejedno fanatično navijali gledajući snimku. Žao mi je što nisam snimio prizor - tridesetak odraslih muškaraca i par žena se skupilo oko malog TV-a koji se nalazio na suvozačevom sjedištu automobila. Ekipa je urlala iz sveg grla, no o nažalost nije pomoglo Mirkecu. No, kako pokojni umjetnik reče: Show must go on!

Četvrti fight: Marsonia - Cibalis - ekipa početnika kao što smo i mi sami, dakle, netko s kim se možemo nositi. Hrvoje skida njihovog lijevog covera, što meni omogućava, dok Beko pokriva njihovog fronta, da protutnjim sredinom terena i skinem fronta i desnog covera s leđa. Prva pobjeda?!! I dok odnosim zastavicu u naš bunker izvodim happy dance :) uuuu sweet taste of victory. Hajde neka, da smo i mi nekog pobijedili. Svaka čast ekipi iz Vinkovaca.

Peti fight: Marsonia - Hellboys - e ovdje smo trebali bolje proći. Naime, nakon početka meča igraču iz Hellboysa zatajio je marker. Dakle 2v3. Pucali smo kao ludi po njima, ali nakon sto su prošle tri minute, meni se više nije dalo čekat pa sam krenuo naprijed. Njihov cover je to jedva dočekao te me, uz široki osmijeh pod maskom, lijepo izrešetao. Sad je 2v2, što za iskusne dečke iz Karlovca nije bio problem. Usput je Hrvoje skinuo masku nakon što je bio izbačen, što nas je koštalo minus pedeset bodova. Najs.

Pauza za ručak. I dok su organizatori slagali finalnu i luzersku skupinu (pogodite u kojoj smo mi završili :) mi smo jeli grah i skompali se s ekipom iz PK Kalnik, Križevci. Također smo dogovorili suradnju i s Osječanima, Vinkovčanima, Pakračanima... paaa u stvari, sa svima. :)

A onda je organizator počeo čitati bodovni učinak timova po skupinama...PK Marsonia 0 bodova?! Ček, ček pa kojih 0 bodova? Pa pobijedili smo u jednom fightu, dakle 100 bodova, Hrvoje je skinuo masku, dakle minus 50 bodova - ukupno 50 bodova. No, kako sam se grdo prevario... Svađajući se sa svima dok sam tražio glavnog suca, razmišljao sam o tome jesmo li negdje pogriješili? Naravno, pitao sam Beku i Hrvoja o tome - Beko nije imao pojma dok je Hrvoje skrušeno šutio. Kad sam došao do glavnog suca tražio sam objašnjenje - čovjek mi je rekao da smo trebali pogledati i potpisati zapisnik poslije meča. Ma koji šugavi zapisnik? Lekcija 4: ako vam bilo što nije jasno u vezi turnira i organizacije zahtijevajte da vam sve bude objašnjeno PRIJE početka turnira! Sudac je jednostavno pretpostavio da svi znaju osnovna pravila pa se nije previše zamarao da to objasni nama početnicima na captains meetingu. No ne bitno, mene je zanimalo što je s našim bodovima. I uskoro sam dobio objašnjenje koje mi se nije svidjelo - Hrvoje je nakon pobjede nad Cibalisom izlazeći iz terena skinuo masku unutar ograđenog prostora! Dakle, opet minus 50! O jebem ti život.

Dva skidanja maske...a ništa, pripisujemo to neiskustvu i idemo dalje s natjecanjem u luzerskoj skupini. E da, dok sam bio za zapisničkim stolom objašnjavao našu situaciju, izletilo mi je da sam ''ubio'' protivničkog igrača, našto mi je s guštom odgovoreno da nisam nikog ubio nego označio, u paintballu nema mrtvaca. A zašt se onda zona gdje idu pogođeni igrači zove ''dead man zone''? Dakle, dok god je na engleskom: It's OK! Me don't like.

Šesti fight - Marsonija - Cibalis - opet igra sa našim frendovima iz Vinkovaca. I tako igramo mi, kad mi Beko povika nešto što sam ja razumio kao : A1 Co2, pa sam se počeo cerekati poput kretena :) Ustvari, njihov cover je ostao bez Co2, dakle igrač manje. Pogodio sam desnog covera, pa sam po desnoj strani opet došao njihovom frontu s leđa i pogodio ga. Pobjeda!! Hrvoje ne skidaj masku!!! Lekcija pet: prije početka meča obvezno nekoliko puta provjerite svoju opremu!

Sedmi fight - Marsonia - Kalnik - izbačeni smo nakon dvije minute. Čestitke dečkima iz Križevaca.

Osmi fight - Marsonia - Tres Sqauaws - ekipa iz Pakraca, dvije cure i jedan dečko. Prije početka meča oprema je ispravno radila i nama i njima, ali ne zadugo :) Meč je počeo, ispaljujem jednu kuglicu nakon čega mi marker totalno zablokira! Rastavljam ga na terenu, ali ne vidim u čemu je kvaka. Ništa, od sada glumim glinenog goluba. Ali, Beko povika da su cure ostale bez Co2! Možda ipak nije sve izgubljeno? S ovom informacijom, Beko i Hrvoje jurnuše naprijed, no tip iz skupine Indijanki je još uvijek imao funkcionalni marker. Beko dobiva pogodak u tikvu, kuglicom koja je imala jaaako čudnu putanju :). Hrvoju s leđa prilazi cura koja, sada bez Co2, ispaljuje kuglice pomoću opruge :))) i pogađa ga u glavu. I Hrvoje OPET skida masku, na što se sudac baca na njega :)))))) Jao, muko moja! Lekcija šest: ako Hrvoje bude opet išao s nama na neki turnir zalijepiti mu superljepilom masku za glavu! Pošto mi marker nije radio nisam pružio nikakav otpor. Pobjeda Pakračana.

Nakon meča sam pregledao marker i ustanovio da nedostaju metalni o-ring i klip koji idu u oprugu. A beko je rastavljao moj marker PRIJE početka turnira i samo je tada to moglo izletjeti van. Dakle, gotovo cijeli turnir sam odigrao bez ovih važnih dijelova! Stvarno me čudi što marker nije ranije zakazao, VL Orioni vrijede svake lipe... Srećom, dečki iz Karlovca su našli te dijelove na podu i vratili nam ih. Fala lipa!

Deveti i zadnji fight - Marsonia - Tres Opacos - ponovo igramo dečkima koji su nas dobili u prvom meču. Ali, sada smo ipak naučili neke stvari. Jesmo li? Bez po beda skidam desnog covera, Hrvoje skida lijevog, ostaje samo front. I dok se munjevito približavam pepreci iza koje se skriva protivnik, razmišljam kako da borbu završim što atraktivnije, pošto se, prema mom mišljenju, ''veliki'' dečki paintballa u Hrvata i nisu baš po tom pitanju iskazali. Hvatam zalet, odskačem od prepreku, pravim ''salto mortale'' :) preko prepreke i protivnika, dolazim mu s leđa na manje od pola metra i nudim mu predaju, ne želeći pucati čovjeku u potiljak s ovako male udaljenosti (o da, jako dobro znam kako to boli :). No, začudo, on ne prihvaća predaju nego me napucava i sudac me izbacuje iz igre! Lekcija sedam: na turnirskom paintballu zaboravite na fair play. Kad vam se ukaže prilika pogodite protivnika makar i iz neposredne blizine. Beko i Hrvoje, misleći da je protivnik eliminiran, jurnuli su naprijed po zastavu, ali ih je ovaj skrivečki dočekao i eliminirao. Mislim, kakav poraz :( Kasnije sam pitao suca zašto se ne prihvaća ovakva predaja, na što je on odgovorio da sam mogao ostati bez kuglica, da mi je mogao zblokirati marker, da bih možda promašio, da me mogao pogoditi grom/meteor/navedi bilo koji drugi razlog.

Kraj turnira i proglašenje pobjednika (ekipa Accredo Bastards) - onih minus sto bodova nas je skupo koštalo pa smo završili na desetom mjestu (dakle zadnji - 11 timova, jedan van konkurencije). Ovu školu smo skupo platili, ali tu još nije bio kraj našim nedaćama. 

Naime, pošto smo se pozdravili i rukovali sa svima, krenuli smo čistiti i spremati svoju opremu. Ostali smo među zadnjima. Kada sam skidao naš fill station za zrak (novi, marka bulldog, crvene boje) sa ronilačke boce učinio mi se, u tom trenutku nisam znao zašto, nekako drugačijim. Pripisao sam to umoru i popijenim pivama. Spakovali smo se i krenuli doma. Iznenađenje je uslijedilo tek sutradan kada smo išli puniti boce kod našeg frenda Čopa. Skontali smo da fill station pušta zrak! Nakon pomnijeg pregledavanja, ustanovili smo slijedeće: ovaj fill station je iste marke, isti model, iste boje kao naš, ali ovo nije naš fill station!! Ovaj je bio malo više izraubljen, imao je bijelu plastičnu steznicu na spojnici, dok je navoj na mjeraču pritiska bio omotan teflon trakom. I puštao je zrak. Ne, nismo mogli slučajno zamijeniti fill station-e, pošto naš cijelo vrijeme turnira nije bio skidan s boce. Dakle, netko je skinuo naš ispravni fill station s boce i zamijenio ga svojim, neispravnim. Lekcija osam: uvijek sa sobom na turnir povedite nekoga tko će paziti na vaše stvari dok vi igrate.                

Zbog olujnog nevremena u Sl. Brodu mi nismo mogli naći čovjeka koji će ići s nama da navija i da pripazi na naše stvari, što su neki s radošću iskoristili. Moj Bože, pa danas stvarno više nikome ne možeš vjerovati. Da li je problem u tome što je u paintballu sve manje ljudi koji se njime bave iz ljubavi a sve više onih koji lakomo žude za fiktivnom lakom zaradom? Napominjem, osobno sam vidio kako iz džepa jednog gospodina viri hrpa plastičnih steznica. Već će se on prepoznat. Isprika je uvijek dobrodošla.

Eto, tako je prošao naš prvi ligaški turnir. Naučili smo dosta toga, uglavnom na teži način. Vidjeli smo kako igraju ''stari'' igrači, a shvatili da ćemo se, uz bolju opremu i malo više treninga, uskoro bez problema nositi s njima. Kako se meni činilo, bili smo jedina ekipa koja se cijelo vrijeme turnira zezala, pjevala i skompala sa svima.

            I da, jedva čekam Samobor \o/